na kraju ostao sam samo ja moja duša tisuće mrtvih moj mač krvavih tragova zarobljeni krici vojnika na kraju ostao sam samo ja moja prokleta sudbina zemlja predaka zemlja tužih snova bezlično lice tragom brisana suza tekla je u potocima ljudskih grijeha i pohlepe na kraju ostao sam samo ja moji grijesi nebom vođeni ostala je zemlja uništenog sna pakao podignutog mača ostao sam samo ja stojeći na tisučama leševa sudbine koja me je uništila noseći mržnju na plečima slabijih u tuđoj zemlji na tuđim snovima tuđoj posađenoj sreći raja…
Autor: Chizooo20
Ep o rupama
skrećem desno brzo ljevo gledam nebo puno je rupa crno je sve par bijelih rupa iza je crno par crnih rupa bjelina se nazire idem ravno gledam dole skrečem desno opet ljevo i dalje je crno svjetlo izviruje par bijelih rupa iza je crno idem brže vidim više opet nebo je plavo za čas opet crno samo par rupa bijelih malih rupa jedna do druge plove zajedno pokušavaju se izvuć crno ih guta naglo ljevo opet gore usporavam puno bijelih rupa samo par crnih opet nešto gledam sjajni odraz iza…
NOTA
predivni zvuk note mirna melodija sna po nebu što luta u beskraj što ode nošena vjetrom zvukom gitare što tebe traži zbog tebe što živi u dodiru njenom osjetim tugu kapi tužne suze sakrivena joj bol putevima kojim leti dušama koje slušaju umirujuču notu njezin gorak ton dok leti mala nota skriva veliku bol traži samo jedno svoj topli dom
Jednostavno Ljubav
Ako ljubav ima ime, tvojim se imenom zove… jer ljubav je tvoj pogled, tvoj osmijeh predivni… ljubav je i tvoje suzno oko, ljubav je tvoj glas umilni. Ljubav je tvoj hod prema meni, ruke koje se u zagrljaj šire, usne koje k mojima žure, tvoj šapat koji tiho izgovara moje ime. Ljubav je moja čežnja za tobom, kad su mi tobom snovi ispunjeni, moj nemir kada mi nisi blizu, kada se budim a prva si misao meni. Ljubav… opjevaše je mnogi pjesnici, No najljepša pjesma, ime je tvoje, Za mene…
Napuštena soba
Napuštena soba Kročiti u nju neću Tamni krici zovu me Uvlače mi se u um Opsjedaju mi dušu koraci tihi Sve su bliže i bliže nikoga nema Samo dva,tri uma Ni više ni manje Uzimaju me k sebi Oduzimaju dah Sve je tiho Ni moj krik se ne čuje buka mi prodiru dušu Ni svijetlost ni tama Ništa se ne nazire Samo suze u očima Bol uhvačena u zamku Predugo sam čekao Prazne korake čuo Samo ja i svijet I nitko više Tijelo me ne sluša želim pobjeći napuštena soba…
Djetinjstvo
Odbačeni od nikoga Od ruba slobode Sa vjerom u Boga Po pustome svijetu hode Sa križem na leđima Iz sirotinjskog kraja Sa krvlju na plečima Na utabanom putu raja Na milosti i nemilosti Pun usamljenih dana Glodajući oglodane kosti Ništavilo bez kruha i mana Gledajući u tmurno nebo U beskrajni sjaj i nadu Život je svoj oglobo Gledao je kako sreću kradu Praznih očiju držeći lutku Ko u nestvarnoj bajci U zamišljenom trenutku Plačući na rukama majci.
Nestvarana ženo
U snovima te grlim Tebe draga iz daleka Kroz maštu te gledam U stvarnosti te vidim Zaluđujem sam sebe To što te želim A ne mogu imati Izluđujem napuklo srce Vjerovanjem da si stvarna U svakoj praznom pogledu Vidim božanski tvoj sjaj Sve ono što nemam Sve ono što želim imati I kako da te zaboravim Kako da prestanem vjerovati Zar da samo prestanem sanjati I kroz maglu da ugledam sunce Nestvarna moja ženo Makar te moji poljubci ne bude I moj šapat ne razbuđuje snove Ipak si moja u…