O Žugecu Bila je noć i stigla je kazaljku kazaljka na uri. Po krovovima bjelokutne sjene Po selu razlila se mjesečina Jedan se ovdašnji Žugec napio. Pijan, bio je pun vrlina. Na mjesec su lajali psi, Motale su se okolne mačke, Žugeca je čekala žena, Krupna, podbočena Nadimala se svim rebrima I prsla bi i ne bi. Onda su se otvorila vrata, U kuću je ušao Žugec, Pa mjesec, Pa mjesečina, I sva se noćna idila slila u dom k Žugecima. Onda su se vrata zatvorila.
Autor: Charlie
Loptanje
Pokušaj da se uhvati tren Bio je skoro nezamislivo nijemi trzaj: Bacila sam loptu u visinu u nadi da će mi se vratiti Kao što bi mi se vratila ljubav da je ima. Uskoro se nisam sjećala nijednog trenutka Držala sam čvrsto loptu na grudima Bila je crvena i nadimala se poput Mjesečeve životinje Bili smo jedno lopta, ljubav i ja. Ti si stajao smiješeći se Sve je bilo nejasno poput stiha Nedovoljnog da išta objasni ili razumije.
Naranče u Granešini
Nikamo ne pripadam ,u tome je ljepota Sve pripada meni:.zelena i plava, ozarena žuto narančasta jesen prikrivena jutarnjom maglom. Otkrivam polako kako sam postala narančom pa se kotrljam radosno u Granešinu. Vrijeme me sustiže,sve se vidi na licu,bedrima posvuda po krajoliku. Velika sam, poput brda radoznala. Domovina mi je pretijesna pa mi gule kožu.
Dobro pogođen crtež
Iako dobro pogođen više to nije mogao biti isti onaj top upravljen u središte boli usmjeravan ni iz čega na zapovijed. Na tom mjestu djeca danas optrčavaju oko posve novog bicikla kupljenog jučer kod vrlo starog prodavača igračaka hvala Bogu.
Mokra od mora
U svakom boljem snu jedrila sam punim jedrima i srcem na matičnom boku svoga broda. Moja je ljubav bila na krmi a ti na suncu. Govorila sam, riječi po vjetru slala i pjevala za mnom ostao je na dnu neba oblak otok na površini galeb,mudri delfini. U svakom boljem snu jedrim i budim se mokra od mora.
Bez naslova
Kad više ne budem Oliver Sva ću vrata otvoriti I sve novine Ovaj grad pun obzira Otvoriti će svoja ustajala usta Osmijeh će se u kolima kotrljati Sunce veličine lampe će osvijetliti Sva mjesta gdje sam bio Oliver I hoćeš nećeš Obasjati i kozu i kotač Poslije Slani perec rastopiti će se na kiši Pod stubištem Kao ništa.
Bilježnica snova
Ne znam kamo bih lijevo ili desno Moj pravac kretanja je izvjestan Ali valjda treba krenuti… Poput nekog tko umire od neodlučnosti Odlazim u sumrak žute jeseni Dok lišće zaustavlja tlo. Tako sam pronašla i peto godišnje doba koje Pokušavam opisati u bilježnici snova.
Aqua destilata
Dok ti prilazim Ako ti se čini da smo bliski Dok se mrštim u mirisnoj sobi bez svjetla Zanimljivoj zbog neodređenog zvuka Koji prolazi.Ako zaboravljaš kraj filma Odmah nakon viđenog, ako te proganja nemir Kao što glupost mene proganja Sanjaj svjetlo snijega, to liječi , veseli, Divno hladi čelo u cik srpanjske zore.