NE PLAČI MAJKO ZEMLJO

Imali smo državu!  Kratko, al’ smo je imali!  Krvlju je kroz vjekove branili!    Strašni nas vladari pokoravali!  Sve ih sa zemlje otjerali.  Kosti predaka poštovali.    Imali smo državu!  Kratko, ali smo je imali!  Jer na povijesti nismo naučili!    Vladari nas u grobove slagali,  dok smo voljenu zemlju branili!  Ali nikad nismo glavu pognuli!    Imali smo državu!  I sad smo je bez borbe predali!  Na sve grobove zaboravili!    Na jauk majke se oglušili!  Preko leševa pregazili!  I svoju djecu za roblje dali!    Ne plači majko…

Nema te….

Nema te…   Kao napušteni brod usred oluje kojeg divlje more baca na sve strane moji osjećaji divljaju u meni   Nedostaješ mi…   Kao jutarnje sunce koje probija tamu i lagano osvjetljava cijeli dio planeta nada se rađa u meni   Nema te…   Sunce je obasjalo što je obasjat moglo i sad već polako uzmiće tami a nada se lagano gasi u meni i obuhvaća me opet tuga…   S novim danom krećemo sve iz početka!

Povedi me

Toliko sam tužna da ne mogu ni pisati. Sinulo mi sunce a bez svega bih mogla ostati. Moja ljubav nije dobra za tebe i zbog toga sad krivim sebe. Poklonit ću ti sve samo da ozdraviš, samo da me na svijetu samu ne ostaviš. Poklonila bih ti srce što mi u grudima kuca, jer mi bez tvoje ljubavi ionako puca. Ako me ostaviš na svijetu samu, zaronit ću ponovno u onu tamu iz koje si me jedva ljubavlju izvukao i svojom strpljivom rukom, tugu svukao. Ne dozvoli da se vratim…

Osjećam te

Osjećam, čujem otkucaje tvojeg srca. Čujem ih iako mi nisi ni blizu. Kažu da to samo zamišljam kao i poljupce što osjećam u nizu. Ali ne! Stvarno te osjećam; tvoju dušu i srce kako kuca. Znam da i ti osjećaš isto i da ti sad od tuge srce puca. Ali srest ćemo se opet, jednom… Kao nekada davno prije a sad nek’ nam se duše ljube kao da ih život rastavio nije!

Bijeli, prazni papir

Najgore su mi noći u kojima osjećam da nešto želim reći ali riječisu duboko zakopane u mojoj duši i van ne žele. Valjda ne mogu taj visoki zid oko moje duše prijeći, nego su se lijepo smjestile duboko i kao da su sjele. Uzimam olovku u ruke i gledam u papir bijeli koji mi na stolu stoji i čeka da ga riječi preplave. Čeka da pod rečenicama iz moje duše nestane cijeli, da ga jednostavno moje slavne riječi potpuno preplave. Ali ne! Danas je neka gluha tišina u mojoj glavi.…

PRAVDA I ISTINA

Potraga za Istinom nikad nije laka i ne može je pronaći duša svaka. Pravda nam stoji ‘ko gospođa neka i da se pred nju stane, ona samo čeka. Svi oni koji misle da nema toga, zaboravili su da postoji i pravda od Boga. Bez obzira u što vjerovali i kako ga zvali svi smo pred njega s molitvom stali. Pravda i Istina, tri su riječi al’ dugačak je put za prijeći. Ne može brzo djelovati Pravda jer ime bi joj bili Nepravda. Bez Istine nije optužiti lako jer bez slobode…

Maska

Skinut ću masku s lica, pokazati obraz svoj nemoj mi okrenuti leđa jer ti si život moj. Plakale oči su moje kad si odabrao nju suze su padale na srce i dušu ranjenu. Nemoj mi okrenuti leđa jer ti si život moj skinut ću masku s lica, pokazati obraz svoj. Priži mi ruku svoju, poljubac daj mi za kraj jer voljela sam te jako, samo tebe znaj. Kad vidiš bol na licu, nemoj ostati tu već idi dalje od mene, poljubi tad nju. Vratit ću masku na lice, sakriti obraz…

XXXX

“Svako zlo za neko dobro!” – tako kažu ljudi stari, a što je dobro u tome kad me ljubav ostavi? Kada zaboravi da na ovom svijetu i ja postojim. Da li da sreću tražim, da li da se udostojim?

PREGAŽENO CVIJEĆE

Jednog dana njeno srce počeo je da skače nije znala dal’ da se k’o luđak smije ili da plače. U sekundi je prekinuta mladost vesela i bezbrižna zaustavljen je život u kojem je vedro izlazila i plesala. Umjesto gledanja mladića i školske torbe dobila je zvukove sve bliže i žešće borbe. Nestao je onaj život i nikad se vratiti neće jer nikad više ne podigne se pregaženo cvijeće. Umjesto škole, plesa i izlazaka u razne kafiće obukla je uniformu i stala uz nepoznate mladiće. Umjesto veselih i sretnih djevojačkih snova…

ODLAZI

-Sklopi oči te, dok laži pričaš mi jer istinu pravu u očima vidim ti. Ne zamaraj me više s glupostima tim pokupi se i idi s riječima tim svim. -A volio sam te jako, kao nikoga do sad. Trebao sam prema tebi biti kao i ostali gad. Okrenit ću ploču s nekom novom ljubavi, bit ću gad kao što su i ostali bili gadovi. -Odlazi već jednom, zašto ne ustaješ? Vrata su ti tamo, molim te da izađeš. Pokupi svoje stvari, ne želim ništa tvoje ostavi mi srce, ono je…

KAD SI FB ADMIN

Sve od sebe za lajk dajem pisati nikako ne prestajem tražim riječi koje vam gode pričam vam razne zgode. Hvala onima koji me čitaju a ponekad i nešto pitaju. Volim se družiti s vama tad nikad nisam sama. A sad je vrijeme da prestanem i na kratko vrijeme nestanem da opet stisnete LIKE eto vam nove prilike.

STRAH OD LJUBAVI (lažne)

Ako ti noćas tiho šapnem nešto, hoćeš li ostati ili ćeš pobjeći vješto? Hoćeš li me pogledati pun ljubavi ili ćeš mi reči da te zovu drugovi? Ne mogu izgovoriti što mi srcu leži, već te nježnošću guram i kažem “bježi”. Šapući nekoj drugoj ono što sam ja htjela tebi jer ja sam kukavica i da me povrijediš podnijela ne bi. Zbogom ljubavi moja! Ne treba mi varljiva ljubav tvoja. Kao ni ovaj strah duboko u meni, jer volio me iskreno nikad ne bi.

GODINE

-GOdine mi idu, kroz život me vuku a sati i minute zuje, kao da se tuku. Natjeću se u brzini, da što prije prođu i prizivaju bore na lice, da što prije dođu. -Sijede vlasi su prošarale moju tamnu kosu i neću to moći izbjeći, kao ni trava rosu. Ne žalim se prijatelju, samo ti govorim kako brzo starim a srce mi mladošću još gori. -Kamo godine idu, kuda dani odlaze? Na trenutak se okrenem, a one samo prolaze. Ne bi li ih trbala loviti i stići na kraju ili…

POČASNI LET

-Ja sam kao ptica slomljenih krila, htjela bih poletjeti visoko, visoko… Al’ ne bi mi slomljena krila bila kad bi to moglo biti tako. -Odustati želim kao kukavica jer završi loše svaki pokušaj moj, al’ nemirna je žila kucavica, željna da krene ponovno u boj. -Borim se ljudi za opstanak goli. Tržim tračak svjetla u mraku al’ ovaj život odlučio da boli i ponovno otvara ranu svaku. -Tražeći melem na zid nailazim, kamena srca čudnih ljudskih lica, k’o zmija bih počela doista da plazim, da mi nije vedrih dječjih lica.…

SUDBINA

Ležim…razmišljam… pitam se… ali odgovor mi ne dolazi. Da li mi je život trebao takav biti? Da li me sreća namjerno zaobilazi? Da li doista u neku puku sreću vjerujem? Ili sam negdje u prašumi života izgubila put? Da li sam ovo doista stekla rođenjem? Ili sam samo pogriješila pravi put? Previše pitanja za kasne sate. Previše suza u pustim noćima. Previše ljudi koji kao i ja pate. Koji više nemaju ni suza u očima. Zato ću pustiti suzu jednu za našu zajedničku sudbinu bijednu.

SMIJE MI SE…

Misli mi lete i kao da prijete… Vani sunce sije i kao da mi se smije… A ja u sobi sjedim sama i u meni neka tama… -proteže se godinama! Gdje ste prijateljsada? Sada… kad me napustila nada? Kad mi se smrt smije? I do života mi više nije?

OPRAŠTAM SE OD TEBE

Kad sam poželjela ljubav, stigao si ti… Na samo jednu noć, postali smo mi… Koliko se skriva srama u mojim očima… Koliko je nastalo suza u mojim očima… A od tebe nema ni obično zbogom… Ostala mi samo budučnost da pati za tobom…. Sad se ja opraštam od tebe jer potražit ću pravu ljubav za sebe!

U MENI

U meni se miješaju tuga i ljutnj. Ne znam koja je jača… U meni buja neka crna slutnja… I dovodi me na rub plača. Teško se sa tim osjećajima borim, zašto ne umrem da se odmorim?

“ONA JE SAMA”

Na ulaznim vratima moga malog stana velikim crnim slovima piše: “ONA JE SAMA”. Iako se borim sama sa sobom i glumim sreću cijeli moj mali život prekrila je neka tama. Ne kucaj i ne otvaraj ta vrata molim te… u svoj život ne želim pustiti skitnicu koji će mi srce slomiti, jer kad kažem “volim te” pogledati kroz mene, kao da je stao na usputnu stanicu.

VALENTINOVO

Valentinovo stiže sve je bliže i bliže. Curice šapuću, smiju se i hihoću. Ali sve se i nadaju da ih dečkići daruju. Dečki su baš kul Al’ se zaljube ful. Pa nas žele tuči i za kosu nas vuči. A kad nam dar daju ne žele da drugi znaju.

PJESMICE (5)

Lijepi leptire, leti u tamu, molim te ostavi me samu. Meni svjetlost treba dok hodim, ali ona tebe u smrt vodi! Kad zatvorim oči, osjetim topli dah na licu… Tvoj nježni dodira na tijelu… Poželim te poljubiti i maziti dugo i nježno… Prižim ruku i osjetim prazninu. Otvorim oči i shvatim da je to san. I zato poželim da se nikad ne probudim, već makar u snu da te ljubim. Ne vjeruješ da stihove pišem? Njima rane liječim i suze brišem. Tolike misli glavom mi lete, pa se neka i…

ZAŠTO SMO SE SRELI?

Kako bolno mjesec za mjesecom teče, a srce moje sve me više peče. Peče me svaki pogled tvoj jer sam svjesna da više nisi moj. Nočima te sanjam, u mislima molim, Ne znaš i ne slutiš koliko te volim! Znaš da svaki pogled moj kad prođem pokraj tebe reči nešto želi. A samo se pitam ZAŠTO SMO SE SRELI?!?!

ZBOG TEBE

Zbog tebe su tužne moje noći, zbog tebe su suzne moje oči. Zbog tebe sam sve ostavila, zbog tebe sam njega napustila. Iako to nikad nisam htjela, njega sam povrijedila. Sada sa njim suze lijem ali to od njega krijem. Ti si moja tajna mala na čiji sam osmijeh pala. Zbog pogleda tvojih očiju obasjane za mene ljubavlju. Sve sam iza sebe ostavila i prvi put, u duši nekog prevarila. Ne prepoznajem više sebe, a to je sve samo: ZBOG TEBE!

NOĆAS

Sve je noćas protiv mene, čak i zvijezde gube sjaj. Kad ti jednom loše krene, tada shvatiš da je kraj. Noćas sve je protiv mene, nikog nema da me tješi. Oko mene crne sjene, tuga mi se noćas smiješi. Tad mi suza sama krene da otprati pogled tvoj. Sve je noćas protiv mene jer ti nisi više moj.