Obmana

Rekla sam Zaobiđi me s tom predstavom Dan se smjestio u svoju tamnu čahuru i pahulje su plesale na vjetru, hitro, kao da im neko na zemlji nedostaje pa žure da mu stignu. A ti si stizao, još brže, u moje usnule misli u moju usamljenu dušu. Rekla sam Pusti me Ali već si bio tu, sa kompletnom pratnjom umarširao, kao general nakon pobjede Naprosto, ti si morao znati da ja ne odolijevam nijednoj čežnji koja miriše na tebe Oduvijek si bio praznik moje duše koji nikad nisam proslavljala i…

Tango

Uz taktove poznate argentinske pjesme Pod crvenim, prigušenim svjetlima Dva koraka naprijed i okret Tango tvoje prividne samouvjerenosti I moje lažne snage Ples pod maskama s perjem i tragovima uljanih boja Tvoj smoking od vještačke svile i mašna na kragni-naizgled galantno I lepršava haljina koja neće otkriti moju nesigurnost Ti si markantni vojnik s ružom na reveru I slabostima ispod arogancije A ja sam dama s crvenim karminom na usnama U cipelama s metalnim potpeticama I nesigurnostima ispod osmijeha. Na tankom ledu se krećemo Glumimo da je sve sasvim u redu…

O zaboravu

Pitaćeš me da li se sjećam dana kad sam te vidjela prvi put I ja ću reći da se ne sjećam I da pojma nemam da je bila nedjelja I da je bilo četiri poslijepodne I da je bio treći maj I godina dvije hiljade i deveta Pitaćeš me da li se sjećam košulje koju si imao na sebi I ja ću kazati da nisam blesava da pamtim detalje poput bijelo plave košulje i farmerica Ili bijelih tenisica Pitaćeš me zašto sam sve to zaboravila I ja ću kazati da…

Ruska

Jedne hladne decembarske noći Dok budeš putovao Transsibirskom prugom Vozom koji ide od Moskve Do Vladivostoka Negdje u sedmoj vremenskoj zoni Dok budeš osluškivao Zveket po šinama I gledao snijegom pokrivene Krajolike domovine Jesenjinove Sjeti se zemlje bana Kulina U kojoj sam te ja Davno nekad Baš onako ruski Kao u pjesmama voljela

Oktobar

Oktobar je bio sanjiv. Posljednji krik miholjskog ljeta bio je poetski nestvaran. Predvečerja su mirisala na kestenje, jabuke i cimet. Na ljubav.   Oktobar je bio nasmijan. Neobično veseo, kao nikad prije. I već su te moje pjesme obgrlile. Već su te moja čula prepoznala. I oči ti se radovale.   Oktobar je disao u ritmu tvojih koraka. Kao mala noćna muzika. Željama nisu trebale zvijezde padalice. Ti si svoj osmijeh preslikavao na moje lice. Čudo je bilo na dohvat ruke.   Oktobar je bio kao ti. Sreća u boji…

Oda gospođi Jesen

Gospođa Jesen, ove godine probudila se rano. U cik zore potjerala Ljeto i saprala kišama ustajale zablude besmisao koji se nakupio na prozorima moje duše. Prvi put je uvažena dama, poznata u društvu kao kraljica sjećanja skinula masku uštogljene kraljice sumraka i donijela mojim očima sjaj.     Kažu da Proljeće donosi ljubav, a ja kažem da taj gospodin u zelenom kaputu nije ni do koljena gospođi Jesen. Proljeće je više za uzdisanja, leptiriće i usplahirene djetinje zaljubljenosti. Jesen je ozbiljnija malo. Ona je više za ruku u ruci, šapat…

Zovem se Čekanje

Nedostajanje koje plače. Čežnja koja jeca. Noć koja boli. Duša koja krvari. Tijelo koje vapi za tvojim zagrljajem. Zovem se Čekanje. Večeras. Sutra. Zauvijek? Cijepam kalendare. Lomim kazaljke sata. Psujem datume. Podmuklo me podsjećaju na to Koliko si vremena udaljen od mene. Proklinjem sve geografske karte svijeta. Ne pokazuju put do tebe. I dani su prazni. Ožiljeni samoćom. Mokri od suza, počinju da trunu. Bez tebe dani su sivi. Plima tuge zapljuskuje vrijeme Koje krvari želju za tobom. Umaram se. Klonem. Osjećam kako tonem, Sve dublje.

Uspavanka za gospodina T.

Pogledaj Vrbas, u kom se gordo ogleda mjesec, stara, varljiva lola, i poklanja mu malo svog sjaja. Poslušaj njegov šum, dok odlazi u pravu Save. Rekla sam mu da ti kaže da te volim, još uvijek, beznadno i tiho, pomalo tajno, pomalo ruski.   Poslala sam ti svoje snove, koji se krune u kraljevstvu nikad prežaljenih uspomena u kom rastu džinovske margarete u kojima spavaju Petar Pan i Zvončica i cijelo moje djetinjstvo. To je najljepše što ti mogu poslati. Ostalo je sve zaprljano tragovima ovog svijeta što sputava sanjare…

Spektakl nedostajanja

Još jedna hladna noć. Spektakl nedostajanja. Gorim iznutra, ali ništa se ne pretvara u pepeo. Bol najmanje. Šapćem ti ime u mraku, Osjećam kaplju na dlanu, Shvatam, Opet oči peku. I obasipa me kiša, Lice je već mokro. Suze se rasule svud oko mene. I ne mogu da ih skupim, nikako. Drhtaj tijela. Pokušaj doticanja svjetlosti. Ako ugasim mjesec, hoće li svanuti?

Za Mamu

Majko! Nikada necu pronaci dovoljno uzvisene, Dovoljno ljubavlju ispunjene, Dovoljno dobre rijeci da ti iskazem Svu ljubav i zahvalnost… Nikada necu uspjeti napisati Stihove koji mogu da ti kazu hvala Dovoljno dobro, bas onako kako zasluzujes… Majko! Vrijeme prolazi… Godine, kao s vjetrom, odlaze u proslost… Sve se mijenja… Puno toga se pokorava vremenu… A ti, uvijek ista… Plavi pogled u kom se ogleda dusa Ispunjen ljubavlju… Strepnjom… A ti, majko, uvijek ista! I kad se smijes, I onda kada osmijeh ostane zarobljen A na njegovom mjestu obris tuge… Uvijek…