Obzori i pustinje
Ti si obzor u kojem se gubim "Ne razumijem, je li to pitanje ili izjava?" Naime, upitnik je ostao neizgovoren. Na licu mi se zatim pojavila pukotina iz koje kapala je žeđ neutaživa. I uskoro ....
Ti si obzor u kojem se gubim "Ne razumijem, je li to pitanje ili izjava?" Naime, upitnik je ostao neizgovoren. Na licu mi se zatim pojavila pukotina iz koje kapala je žeđ neutaživa. I uskoro ....
Posljednji pjesnik na svijetu čita svoj zadnji stih; bez komentara, kako pristoji savršeno apsurdnoj glupoj gesti.
Tim krhkim obećanjem čuvaš um od sebe, dragocjeni porculan samozavaravanja, čuvaš za onaj krajnji temper tantrum kada više ni sam ne bude mogao šutjeti.
Preporođen tišinom (koja uporno pokušava nešto reći), njenim gromkim vriskom, konstantnim upitom, zapravo molbom za kraj, sadistički suosjećam glumeći istovjetnost.
Na sjeveru dana misao luta, a zvijezde su poslagane pod pravim kutom, jednadžba milosti potpuno zaboravljena, tamo gdje zbio se čovjekov pretposljednji pad. Nema nikakvih pitanja, i to je u redu, potpuno dosljedno s tvojim ....
Tustim kljovama samozadovoljno struže po arterijama onih kojim služi; gromoglasno skroman, iskreno prodaje maglu u bocama! Ma sve za druge spreman je žrtvovati, dogod ne treba više no otvoriti usta. I vjerujte mu, molim vas, ....
Svi moji stihovi su otrov, i zato ne čitajte, molim vas! Ovo su tek oblikovane gorčine i slabosti (ne)čovječnih nemira, onih toksičnih sumnji, sitnih ponora i pukotina koje pokušavam ispuniti vjerom. A kada posrnem, onda ....
Male čestice noći blješte mi u glavi, i slavim vjeru Kozmosa, slavim Slavu, polupropusnu membranu darovane ljubavi, osmozu krika sreće i noćne more. Iznenada, zora je, poput mjedi, budan sam i sanjam kako opet zaspat ....
Kao kap krvi razmazujem tintu po papiru, pomalo nesvjestan što uopće osjećam prema životu. U nesavršenom miru vlastitih misli prekapam molitve i želje, djetinja očekivanja minulih godina. To sam i dalje isti ja - s ....
Gotovo je! Nema više, odavno sam već, kao riječima, ocrtao šepavu kraikaturu svojih procvalih tmina.
Glavni sam na istoku, najbolji Adamov rod desna ruka trona od jabuke, vrhovništvo pada i sebičnih uzlazaka... Trebaš mjeru lica? Zovni me, tragičan sam tako, te povremeno izgubljen. Na sjeveru ništa novo vidim - Evo, ....
Stao sam i gledao... ljude... otrovane osmijehom - neiskrenim, ugušene brigom - apsurdnom, otpadnike i velikane - u istoj kanti društvenog otpada... i uporno ne vjeruju kako vjeruju - i uporno bulazne iste riječi, iste ....
U natruhama onoga što tek će doći, duboko udahnimo i nakratko osluhnimo srce... tek otkucaj ili dva... između tih rođenja tokova tišine kušajmo život ili ona sjećanja koja tako volimo zvati; učinimo to za izgubljene, ....
Krvavaih očiju, na milosti sjećanja, prožet umorom, bez ideala, derem kožu svakodnevnim iluzijama, ubijam hladnokrvno sve zaostatke; neke stvari odmah umru kao da ih i bilo nije, dok druge imaju više života i treba im ....
Duh mi je položio ruku na rame u gesti suosjećanja i utjehe, iznenadio se jako i sažaljivo me pogledao kada ruka mu je propala korz moje nepostojanje.
Oprostite mi molim vas za sve ono zavijanje na pun mjesec ali i vukovi bez čopora moraju s nekim povremeno popričati
Samo Ti čini se tako slabim reći nešto toliko neizmjerno važno Samo Ti šapnem i tražim jaču zamjenicu, izravniji izraz koliko mi značiš samo Ti u beskraju zauvijek tako kratkim se čini kao treptaj oka ....
Nema potrebe da zoveš me u ovaj kasni sat, ta već budan sam i znam muku koju ćutiš. No sada drugi ja odazivlje se drugim stvarima i molitvama više nebu upućenim no dodiru tvoga pogleda... ....
Moje misli što znaš i blago srca gdje skrivam reci mi molim te gdje počinješ TI, a završavam ja...
Oče naš pogledaj nas koji smo pali s Tvojih nebesa i sveti često nismo u imenu Tvomu pred dvorima Kraljevstva slabe nam volje s visina nedostojno što primismo mi pozemljari Tebe kruha gladni baš svaki ....
Što još mogu reći, što još možeš reći, kako imalo bi smisla ostaviti sve? Poluzaboravljenim putom grižnje savjesti i djelomičnog oprosta, neusmjereno vučem i tovim magle onim ulomcima sebe koje beskorisnim smatram... I kada magle ....
Posudite mi nešto umjetnosti, malo riječi i djela, par ulomaka i činova, dva tri platna i kamene gromade; ustupite mi, molim vas, malo čiste estetike i biti nadahnuća; ta tako je lako stvoriti još, tako ....
Danas i sutra, zbrajam tišine između udara srca, i stavljam tamo neobjašnjive znakove, neutvrđene drhtaje i jedan život, bez ičega. "U redu je" reći ću svakome; taj izvježbani impuls, na bilo koji upit, o bilo ....
Grbavi kralj gleda nas s visina i laže svojoj djeci o postanku svijeta. Njegova duša je na jeziku, ali ne želi odreći se sjaja prijestolja. Mutnim pogledom želi srušiti zvijezde. „Grbavi kralju“ reče mu jedna, ....
Znam, očekuješ tek nemoguće, onu beskrajnu sitnicu iskrenog osmijeha i očaranog pogleda; te uporno kao kip stojiš i nadaš se, i to je sve... U ledenim srsima svih odvratnih duhova i demona prilijepljenih na tvoju ....