Antiratna

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Antiratna

Hladno nebo nad sivom rijekom

obgrlilo crne redove drveća.

Što se zbiva? U kojem stoljeću živimo?

Nigdje nikakvoga zvuka.

Gledam u vijugavu, iskrivljenu,

izrovanu cestu.

Promatram tratinčice

koje žele emigrirati od proljeća.

Spuštam glavu pokušavajući izbjeći

sramotnu i očajnu sadašnjost.

Promatram oskudicu života oko sebe…

Voljela sam promatrati nebo;

više ne

jer se samo zrakoplovu mogu nadati.

Zašto je teško ostvariti,

prigrliti i živjeti slobodu?

Mira, samo malo mira

svako biće treba…

Možda ću odgovor na pitanja pronaći;

ali mira neću imati.

Ne mogu imati mir

dok negdje, na drugom tlu, ginu nevini,

netko im krade i pali imovinu,

domovinu!

Dolje mačevi!

Dosta je buke, pucnjave i sirena!

Puna ih je povijest!

Zašto smo za(o)stali!?!

Voljela sam promatrati nebo;

više ne

jer pravila i zakoni

ne vrijede

za sve podjednako.

Kozmosu opet prijeti kaos;

oblaci nisu bijeli kao prije;

na sjaji sunce, sijeva vatra!

Žrtve su žrtve ma gdje bile.

Nema izgovora za agresiju,

nema opravdanja!

Ali, ne peče savjest koga treba peći,

nego onoga tko savjesti ima.

Jedna je Žrtva predana za čitav

ovaj kancerogeni i radioaktivni svijet,

za svakog čovjeka bez izuzetka.

Jedno je srce raspeto,

kopljem probodeno

zbog opačina naših

i…

sja kao sunčeva zraka

u naš mračni svijet,

podzemlje naših duša.

I…

neke nove staze otvara,

nove nade budi

unatoč ljudskoj slabosti.

…Ponovno bacam pogled u nebeske visine

i tješim se:

ondje mjesta i pravice

ima za sve!

Martina Peunić, 28.02.2022.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting