Andrei…

Dan sjećanja na izgubljen život
Na cesti smrti što krvlju vrišti.
Kaos života sabran u jedno,
Linija ravna bode u oči.

Posljednji dah pod kotačima sivim,
Jedro života isplovljava iz luke.
Svi se trenutci čine živim,
Urličući vape ispružene ruke.

Muk odiše svečanom dvoranom,
Jecaji majke srca gnječe.
Lijesovi bijeli kontriraju zemlji,
Suze sunce razlijeva nebom.

Konačnost ogledana u prividnoj mirnoći,
Mutne oči božji blagoslov traže.
Ironija postojanja - majka pokapa dijete,
Dijete svoj mir na nebu nađe.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting