You must sign in to vote
Eugen Babić
Alijenacija
| Sadržaj 01. Crveni mak 02. Moj teret 03. Proklet sam 04. Sloboda je život 05. Spoznaja je mrtva 06. Konstantni rat 07. Biti ćemo milijuni 08. Mizantropija 09. Želje, nade i snovi 10. Spoznaja čega? 11. Spoznaja… Crveni mak Uberi me, i ja ću umrijeti… Cvijet sam slobodan ili ne postojim. Uberi me, i ja ću umrijeti… Crno i crveno, zeleno i plavo. Uberi me, i ja ću umrijeti… U tvojoj ruci nestajem! U tvojoj vazi grcam se! Uberi me, i ja ću umrijeti… Moj teret Sada znam zašto ludim, znam zašto me razum napušta, umire, propada… Vidjeti toliko tuge i bijesa, a nemoći ništa napraviti, osim još tuge i bijesa. O ti ružni stvore, pakosti i pohlepe! Znam zašto u mojim bunilima stradavaju ruke. Pa one su te koje mi pružaju slobodu i bijeg. Rukama stvaram, misli prenosim. Hvala vam ruke, na strpljenju… Znam zašto ludim, ne prilagođavam se. Tamo gdje ne vide, a oči širom su im otvorene. Ja, gluh čujem… Moje ruke, su moje oružje i dok je u meni života, stvarati će! Proklet sam Što znači biti proklet? Ne davati Bogu za pravo da postoji, a biti prognan od istoga. Mrziti glupost, a stalno njome biti okružen. Voljeti ljude, a biti nepojmljiv i neshvaćen. Što znači biti proklet? Htjeti slobodu za sve, a od istih biti zatvoren. Proklinjati nasilje, a biti primoran njime se koristiti. Imati puno, i time imati malo. Proklet, to znači bivati, postojati, a biti svjestan apsurda koji te okružuje. Proklet sam… Sloboda je život Ovo je za gladnu djecu i nji hove snove, umorne radnike i izlomljene starce. Ovo je za tebe i mene bez imalo straha… Pružam ti ruke pune gnjeva, tijelo bez straha i bez nade. Ovo je za moju majku i tvoga oca, vašu braću i naše sestre. Odjek eksplozije bez suza, proklet bio ugnjetavaču! Pružam ti ruke pune gnjeva, tijelo bez straha i bez nade. Ovo je za tebe i mene, bez imalo straha. Imalo straha… Spoznaja je mrtva Gutam laži, pljujem laži! Razum ste uspavali. Same laži, vaše laži! Mozak drogirali. Zaveli, lagali, programirali. Cijela moja spoznaja laž je prokleta. Cijeli ovaj svijet bolna istina. Slušam laži, uvijek laži! Tijelo ste zarobili. Moćne laži, strašne laži! Slobodu sahranili. Osudili, zatvorili, zaboravili. Cijela moja spoznaja laž je prokleta. Cijeli ovaj svijet bolna istina. Konstantni rat U ovom svijetu bogova svijetu moći i apsurda, za mene nema mira dok egzistiram. Hodajući među njima njušim ponos i čast. Za mene nema mira, nema mira. Smrad koji se širi je nesnosan, iluzija kontrole daje im slast. Bježim dok probavljam bijes, razum urla i ja urlam. Za mene nema mira u ovom svijetu moći i apsurda. Nema mira, sve dok bivam. Iza neprijateljskih linija u srcu čudovišta, nemam mira ne dam ga ni njima. Razum urliče urlam i ja. Ovo je krik, krik razuma! Biti ćemo milijuni Zacrtana sudbina me užasava, nisam ničiji rob u sistemu samo funkcija. Svedena do ništavila, ljudska duša koprca se u blatu izdaja! Cijeli ljudski rod u igri moćnika, sada je samo kapitalistička poluga. Grize me iznutra izjeda do kosti, njihova pakost, njihova pohlepa. Cijelo moje biće stremi jednom cilju, radikalna socijalna Revolucija! Koja je počela u srži razuma! U nečijim mislima! Mizantropija cijeli svijet je zatvor – zatvor bez rešetaka gdje god da krenem – pritisak je neizdržljiv osjećaj ropstva – premda si “slobodan” osjećaj gladi – unatoč sitosti cijeli svijet je zatvor – zatvor bez rešetaka koji ima odraz – ljudskoga lica!!! Želje, nade i snovi Svake noći sanjam isti san… Zemlja i nebo, svijet bez granica. Osmijeh na licu, djeteta i starca. Svake noći… A java čeka, tebe i mene. Spoznaja čega? Kada ustajem jedna misao struji mojim živcima. Želim da svijet stane na trenutak, kako bih mogao uhvatiti dašak jednostavnosti. Odlučiti što ja želim, ali ne date mi vremena. Mašina proždire tijela, kriva i nevina. Kao razlikuješ ta dva pojma. Smeće jedno samo si iluzija! Meni govoriš a odlučuješ životima. Ovo je kraj ili nešto sasvim novo… Spoznaja… Prvi puta vidim da sam okovan, cijelo moje tijelo je pod pritiskom. Moje misli su sputane, ne vidim jasno svoje želje i osjećaje. Jedino što sada sigurno znam je to da sam zarobljen… Reguliran, zatucavan, kontroliran, podčinjen, praćen i nadziran. Registriran, prebrojen, ovjeren, svrstan i izmjeren. Eksploatiran, dresiran, opljačkan! Sve to u ime plana, krvavog klasnog plana, kako bi elitna manjina bogovski živjela. Kontrolirala svjetske prihode, informacije, kapital, drugim riječima cijeli svijet. Prvi korak je napravljen, svjestan sam… Sada kada vidim, kada znam, oči zatvaram, ali i dalje ih osjećam. Osjećam ih u sebi, kako ruju putove mojim mislima. Njihov bijes kao reakcija na saznanje, spoznaju. Znam da nisam sam, i oni to znaju. Bliži se kraj, jer ih osjećam… A osjećaš li ih ti? Izvor: Što čitaš? |