Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ako se ponovo sretna rodim pa prigrlim tvoju smjelu čežnju, kojom me voliš bezuvjetno i u kojoj izgaraš dugo i vrelo, kao proljetne kapi kiše tople nakapaj ljubav po mom srcu, po noćima, danima, po mom tijelu, da polako i neosjetno vratiš u život, u ljubav vjeru. Ja godinama žudim sunca što sija samo u mojim snovima i samo tamo mi grije, vedri čelo, budi hrabar okači ga na moje nebo, u mojoj neoprostivoj slabosti uzeli, oteli su mi ga jednom. Ako se ponovo sretna rodim i rad tebe sebi priredim oproštaj, zaljubi me u svoje ruke, zagrljaj, ispleti nježnost u moju kosu, zavedi me noću goloruku i bosu, da ti kažem svoj bol, da saznaš i otjeraš moju tugu, moj strah, da budeš konačno onaj što razumije kao iz pjesme moje, mog sna, onaj što me kao od rođenja voli, onaj što me kao rođenja zna.