statistički gledano, ja volim sebe predano
perverziju nemamo, kod ‘que pase’ snevamo i zevamo
pavela cekamo, i 13-og u decembru se ne damo
iako je sve sjebano, ja ivanu ne smatram prevarom
željka, mira, gluva soba puna hira i azra svira
oni igraju iako ploča statira, tišina razara
pivo umara i starica stražari kao utvara
a on sedi, ispisuje papir, kao da se udvara…
black sabath, azra, crnjak ko mesec na terasi
žali se que pasi, adventuristi najbolji u klasi
nedeljom popodne cigara na cigaru se gasi
zvali su ga umrljani peškir, ah! a ona laka ko kašmir…
znam da me čujesh, znam da se praviš
plati sada, posle crnjaka sledi bakšiš
malo šlaga odozgo pa se hladiš, glumiš
a kada svetla se upale ti se buniš i poludiš…
ah! pavel. nema je pred vratima
neman je pred vratima, baba sedećki spava satima
otišla je u toalet pa se vratila
a ti bičuj me ko atila, bič božiji sam shvatila!
Ja imala dečak, zvala se kao ti nekad
a onda do jutra crnjak, sutra ludak…
prekosutra sumrak, ostajem pričljivi čudak
i kao lutak plešem na fotelji, sagorelo u gaćama po želji…
iako bezidejne, posle par piva nam se svide
oči paraju vazduh dok butine bride
ostajemo zatvoren svet koji drugi ne vide
noć beži pred nama i AGONIJA IDE…
Lepota,idejnost,misaonost.
hvala ! 🙂