Poezija.Online

dan bez oblačka,
tišinu razbijaju
kukci u korama hrasta i bukve,
želim obnoviti doživljaj pješačenja,
vrućina navire odozdo
i brije čitavim tijelom,
pokušavam dozvati
pomoć ali samo jeka
udara o krošnje,
skidam ono malo krpica,
jezikom oblizujem znoj sa usana,
prstima tjeram kaplje
nadimanih dojki,
hodam korak po korak, vjerujući
da dubina šume prepušta
slobodu uma i tijela,
prene me prepelica u
gustišu zelene paprati,
uzmičem pomalo nesigurno,
bojažljivo,
sad već potpuno naga, ostavljam trag stopala
u prašnjavoj pješačkoj stazi,
a onda ispred sebe ugledah
preplanulu sjenu naočitog muškarca,
raširenih ruku prima me u naručje,
poljubivši mi svilenkastu kožu vratnog ždrijela,
zavučeni u hladovinu gorskog vrha,
uplovljavamo u koljevku
vrućih strasti…..