Noć probudi u nama sve što dan uspava. Zora šapuće mraku, dok sunce ne zapjeva, a zidovi oblaka padaju pod pritiskom čistine. Čudno je kako se praznine popune. Sam svako bira kako, lutajući svijetlom kroz mrak, mrakom do svijetla. Put je isti, prati ga.
Mjesec: rujan 2024.
Duh tvoj
Vjetar je raznio tvoje tragovePod ovim nebomDuh tvojU oblakeSamo se neizgovorene riječiGnijezdeU prostoru Crni teški baršun Zimskih noći Lagano prekrivaSve što diše Čekam da se tvoj iskraProbije kroz tminuDo zjenice Ako te ni noćas ne budeMoj dragi sa onoga svijetaOživjet ću sjećanjeDržat će me budnuDo svitanja
Pogled ka nebu
Na kraju dana uvijek zvijezde gledam, jer tad nisam sam. Nekad ih i u glavi brojim, znam da imam srce i dva, tri stiha, čovjek sam – postojim. Nekada će drugi ljepše pjesme pisati, ali ja sam u svojim dušu opisao. Možda i nisam bio pravi pjesnik, a uvijek želim biti čovjek, za sebe i […]
11.rujan
Primjećujem šuljanje jeseni.kako se prikrada praznom plažom,mirisom obranog kukuruza,dok nebom jata ptica slova pišu. prerano….svi viču; sve je došlo prerano!grožđe je obrano, bašte loše i suhe bijahuspominju zatopljenje.ja ga, ne primjećujem.. meni…nikad hladnije.Sunce je peklo i peklo.koža mi je pocrnila.a meni žeđ i hlad ,u najvećoj žegi bijaše.
tišina
Podsmijavao sam se tuđim kritikama, oglušavao razumu pametnih, pametovao iskustvu starijih. Lako je!Sebi sam govorio. Zakoračio sam u ulicu s mnogo križanja, zaplovio oceanom daleko od kopna, zakopao milimetar ispod zemlje. Teško je…sebi sam govorio. Ulica je dobila nova križanja, kopno se nije i dalje naziralo, tijelo se ispod zemlje zakopalo. Nemoj se predati…. Blizu […]
Posljednja želja
Ostvario si mi se kao posljednja želja,Pa više ne marim gdje ovaj život ide,Pa više ne marim šta drugi u meni vide,Samo ti nemoj vidjeti, manje od prijatelja…. U svijetu različitih sa tobom sam ista,Ja želim biti tu kada te život zaboli,Moraš znati da te netko iskreno voli,Ovaj osjećaj je ljubav, kao suza čista… Bez […]
Sretan sam
Oduvijek sam htio biti sretan,i tražio sam tu sreću u pukotinama znanja.gdje je mudrost izmicala. Čak, bi ju znao izmisliti, odglumiti.Scenarij je bio po šablonu.U ladici uspomena bilo ih je mnogo.A šablon je nepromjenjiv.I Čuo sam da su ljudi nepromjenjiviBorio sam se protiv toga. izgubio sam puno vremena i prilika.Mislio sam i mislio godinama.I u […]
Sada
Kada posumnjaš u sebe, kada breme koje nosiš na leđima, vezano vrpcom zla oko vrata, teško poput tri sidra koje vuče dolje. odbijaš pustiti. Kada brat postane stranac, a stranac brat. Kada otac i majka, postanu sudije, a ti okrivljenik nevini, sam od sebe osuđen. Kada prijateljska ruka, nemirom tutnji i šamara. A samoća pruži […]
bezdan tišine
Pustio sam maštu da mi um obuzme,oduzme.Maštam i dalje, i dalje Pustio sam suhu suzu,da mi duša plače.Plače suho i dalje. Gledam van, da dobijem.A u unutra praznina iskopana tupim nožem.Ali ja oštrim nož. Izdao sam svoju poruku,provlači se kroz duboku vatru u bezdan,bezdan tišine.
Zatvorenik misli
Vrte se u krug. Dolaze bez pitanja, dozvole i muče um, dušu i tijelo. Osjećaj propadanja savlada čovjeka, a u suštini ništa se ne događa. Cijeli taj kaos kao ringišpil vrti se u glavi i poljulja čitav čovjekov život.