17

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Toskano moja
Slušaj,
nisam dobar sa riječima k’o ti
nisu pomogle ni one knjige što si mi rekla da čitam, 
nije pomogao ni Dante, ni Giovanni
mada ću piskarati ono čega se u ovom trenutku dosjetim,
znaš mene
kao i za sve u vezi nas.
Želim da ti dam doznanja
da je meni čitanje pjesama
u kojima se prevrću stalno iste teme
dosadno,
nemoj da se naša pjesma prevrće,
nemoj joj dopustit’.
Toskano moja,
moraš da znaš
da ja ne bih mogao da ti skinem zvijezde sa neba,
niti da idemo do istih,
niti da te vodim u Španiju,
Rusiju,
Italiju o kojoj mi svakodnevno obrćeš litaniju čitajući mi fragmentarni članak:
“ Sastavi koji se čitaju uz večeru “
od Leona Battista.
Iako nije dovršen
iako mi ga nisi čitala uz večeru,
slušajući tebe nisam ni primjetio
dok mi nisi počela
šaputati koješta.
Ljupkim glasom bi mi rekla:
“ kupila bih ti picu u Napulju gdje je prvi put i napravljena, nacrtala  bih ti srce na svako parče tvojim omiljenim ljutim sosom, ljubila bih te cijelim putem tunela za čiju je izgradnju trebalo 17 godina, a znam koliko voliš taj broj. Znaš li da je 17 čuveno nesretan Italijanski broj? Nemoj da mi se smiješ ludice.
Da li si znao da su u Italiji izumili kornete za sladolede, klavire, naočale, mehaničke satove? Eto, sada znaš! “
Ja, iako sam se pravio lud,
smoren,
depersonalizacionalan s tobom,
ja sam tvoje rečenice upijao kao spužva 
žedna vode.
Bio sam žedan tebe,
tvoje ljubavi
još i još
Zamišljenih poljubaca dok pijemo crveno vino na hodočasnom putu od Rima do Ortone,
iako ga mrziš govorila si da želiš pit’
tek sam poslije shvatio zbog čega,
zbog fontane iz koje teče žarko crvena boja,
u Italiji,
gdje drugo bi i pristala
znam.
Ali, samo sa mnom.
Želio sam da te ljubim
baš tih 17puta,
dobro, 18 bih
baš da naši poljupci ne budu nesretni, 
barem ne na takvom mjestu. 
Fontana di Trevi bi bila naša lokacija
znaš ti zašto,
znam i ja.
Tjerala si me da učimo Italijanski
preko neke meni tada glupe aplikacije
čuj Duolingo,
kako ti neka rendom aplikacija može pomoći
naučiti tako težak jezik?
Smijao sam se,
Smijala si se i ti
Bila si moj raj na Zemlji
mislim,
nikad nisi ni prestala biti.
Znam da ti nisam posvećivao onoliko pažnje,
mislila si da imam drugu
a, u svakom mom djeliću mozga si bila samo ti.
Gdje god da sam išao
kretao se,
gledao bih album na mobitelu 
nazvan 17,
u kojim je bilo tačno 1777 slika 
mene
i tebe kako smo ludi jedno za drugim
mada ti si bila više luda za mnom,
ja sam bio lud za drogom.
Koliko god ti se puta izvinjavao to neće
i ne može biti dovoljno.
Najviše izvini što sam sumnjao u tvoj Italijanski,
nije bilo svejedno gledati te kako diplomiraš
sa suzama u očima sam vidio
pisalo je nešto na Italijanskom,
vjerovatno bih znao prevesti da sam te slušao.
Kada bih mogao vratiti vrijeme,
a znam da ne mogu,
vratio bih se ponovo u sedamneste
da te ponovo poljubim
ovog puta vjerovatno na prostranim poljima Toskane,
ne znam, ti bi izabrala.
Sada tek shvatam da si bila u pravu
kada si govorila da je 17 nesretan broj.
Od onog dana kada si mi se izmakla iz zagrljaja,
bacila mi cigaru iz ruke,
udarila mi šamar koji mi tek sada zadaje bol,
iščupala srce iz grudi,
Od tada mi je sve u vezi 17 postalo noćna mora.
Sedamnestku viđam i kad mahinalno upalim mobitel,
kada pomažem bratu u matematičkom zadatku,
kada gledam koga si novog zapratila na Instagramu,
kada brojim stepenice do tvoje zgrade koju redovno obilazim,
kada pokušavam spavati a velika 17 me guši,
udara me u prsa,
boli me,
i ne da mi pronaći izlaz
kao što ni ja tebi nisam dao.
Toskano moja,
možda smo bili pravi
u pogrešno vrijeme,
znaš tako kažu mnogi citati,
ne znam, previše su mi monotoni.
Volim te 17 puta 
ljubim te još toliko,
sanjam te stalno
Tu si,
vazda si tu.
Vrati mi se
tu sam i ja.
Ja te čekam.
Živ sam, barem sam živio dok si me ti voljela.

Da li bi opet?



                                            //lejhas// 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting