Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Možeš li prizvati tišinu
U sjećanje?
Ušećerena rumena jabuka
Na dlanu
Miris bagremlja u zraku
Iznad dječije glave
O, kako slatka je
Šarena laža
San
U koji si uronjen
Potpunom predajom
I nevinošću
Evo te,
Dugih ušiju
I slinavih usta
Dahćeš uz brdo
Jabuku da lizneš,
Bar
Jednako je mirisna
I rumena
Na nebeskom užetu
Klati se tamo, amo
Da je lizneš
Jednom samo
Nestalo bi gorčine
I nepresušne žeđi
Za slatkoćom
Na vrhu si već
Umoran
Samotno drvo na čistini
Tvoje drvo
Pod koje ćeš sjesti
Odahnuti
Sve napustiti
Prepustiti
Tišini
Drvo te čeka
Žudi za tišinom
Al’
Vjetar neumorno
kroz njedra mu puše
Ej, ej, tragači
Miljenici
Gdje ste vi?