Bojim se

O čemu da ti pišem, rode?

O promašenim simpatijama

i neuzvraćenim ljubavnim željama?

O onoj jednoj ljubavi

što će ostati zauvijek,

iako jednake sudbine kao druge?

O prijateljima koji su daleko,

kojima mi srce pripada

više nego vlastitoj obitelji?

Da ti pišem o vremenu,

koje donosi godišnjice

i podsjeća na godine i gubitke?

Ili da pišem o stanju u kojem smo

zarobljeni mišlju o znanju,

dok se gušimo od laži

kojima nam stežu gušu

svaki dan pomalo, sve jače?

Danas me zaboljela duša.

Jer ne znam i ne mogu

spriječiti strah u čovjeku.

Ne mogu, a pitam se

zašto je jedan strah veći

nego onaj drugi?

Nije li smrt smrt?

Nije li svejedno od čega?

Kad bi bar čovjek razumio…

Ne možemo kontrolirati

sve što bismo htjeli.

Pa i kad pomisliš

da držiš konce u rukama,

samo se trebaš osvrnuti.

Pogled lijevo, desno, gore, dolje.

Tko zapravo drži konce?!

Imaš li povjerenja

u Tvorca života,

pobjednika nad smrti?!

Samo ono što On odredi

nikako ne možeš izbjeći.

Život što ti život daje

očuvao te po zagovoru Terezije

i molitvi onih što te vole.

Al’ ne treba tebi booster,

samo dodatna doza ljubavi,

radosti, mira i ljubavi.

Nema boljeg lijeka

za svaku bolest,

ni bolje prevencije

za bilo koje zlo.

Bojim se još jednog gubitka

dok čovjek pokušava spriječiti,

bojeći se prirode više

nego se boji čovjeka.

A ja bih ipak radije

prepustila Bogu da odluči

nego riskirala da otrovom

sama sebi naposlijetku presudim.

4 thoughts on “Bojim se

  1. Sestro moja.
    Rode moj.
    Bog nas je opasao davno i pripremio križe svoje nositi i Šimuni nama i drugima biti.
    Golubice se iz maslina sjeti i ne boj se.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting