Zvijezda na nebu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zvijezda na nebu,
na bezračnoj plavoj ploči,
naslikana neljudskom rukom,
rukom savršenom, skoči,
u blještavilo tihom mukom,
jer jedan čovjek tužni,
podno nje šeće.

Njena svjetlost ne dopriješe
do lica mu skrivena u tami,
i on ne želješe pogledati gore
iako njih dvoje bjehu sami.
Skitnica u moru, ali i more
izgubio je, i zvijezdu,
zadnju vidjeti neće.

Znala je ona to dobro,
malena i pametna, strpljivo
bdjela je nad zemaljskim mužem svojim,
čekala je pogled njegov živo,
rukama svojim, da može,
zagrlila bi ga milo.

Nije dostojan, nije,
usniju njenih vatrenih.
Mora se prvo udostojiti pogledati gore
i probiti se kroz zid muka svih.
Neka uči i neka shvati bolje.
Ipak, ona bi ga zagrlila,
i poljubila u usne nježno.
Dostojan nije, ali ipak…
ona bi.

4 thoughts on “Zvijezda na nebu

  1. “Znala je ona to dobro,
    malena i pametna, strpljivo
    bdjela je nad zemaljskim mužem svojim,
    čekala je pogled njegov živo,
    rukama svojim, da može,
    zagrlila bi ga milo.”
    NJEŽNO I DIVNO.POZZZ :)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting