Žudnja za selom

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Već je dugo kako ne požalih
svoje rodno selo i prteni put
sva sjajna jutra puna inja
kraj peči topao, omiljen kut.

Bunar sred dvora, pomalo trošan
na njemu točak od starih kola
ne vidjeh dugo štale i štaglje
i zalaz sunca krvav od bola.

Ni starog hrasta ogoljelu krošnju
što vjetar ju dugo svija i njiše
o ne vidjeh dugo ni hambare stare
noćnu tišinu nad selom što diše.

U sivom betonu umire srce
teška sjeta sjela je na grudi
crveno sunce iza snenih polja
sjajem novim oranice rudi.

8 thoughts on “Žudnja za selom

  1. Majstor si pejzažne pjesme. Ali tvoj pejzaž krije čežnju za jednostavnim vrijednim životom.
    Jednim stihom oslikao si svoj odnos
    prema gradskom životu.
    “U sivom betonu umire srce”.
    I time si otkrio i osjećaj i stav. Rijetko netko koncizno, a poetski lijepo zna tako izraziti svoj osjećaj. čestitam Jim. Pozdrav!

  2. Vjerujem da je poželih-umjesto ”požalih”.
    No,ima smisla i jedno i drugo, poželjeti nešto što više nije, i požaliti što nije. Oprosti na slobodi interpretacije i korekcije.
    Dirljivi stihovi,svakako. Lijep pozdrav!

  3. požaliti što nije.

    :)) požalih:) nije zabuna tako sam htio,kao nisam dugo žalio za svojim selom,požalio:) nadam se da je to književno i da je ok,hvala na komentaru,pozdrav Vilo!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting