Žrtva

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stojim nasred groblja:

sama, puštene kose i bosa.

U crnoj providnoj spavačici – nije me stid,

mrtvi me dobro znaju.

Jači su od mene.

Slušaju kako vičem na mjesec – oni to znaju,

svaki sa svojim prašnjavim kamenom.

Zovu me k sebi – dosadile su im moje jadikovke.

Opipavam bilo – srce i dalje radoznalo kuca.

Sitno je poput sjenice,

ispada iz kaveza od kostiju obraslih mahovinom,

svog gorućeg gnijezda.

Pokušavam ga uhvatiti,

ugušiti,

 zakopati duboko među korjenje crnog drveća,

odvesti ga kući,

pokloniti mu hiljadu smrti.

Govorim ti ovo

da možeš pripremiti

hiljadu purpurnih hrizantema.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting