Zrnca zaborava

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

“Razaram si utrobu misleći,

kada konačno sretni bili budemo?”

 

Budim se u svijetu koji odavno mrtav je

Pustinja, samo gola pustinja puna tmine

Poput duhova, tiha sjećanja vječno prolaze

Pored grobova naših kojih i nema više

 

Smrdljiva trupla puste ceste prekrivaju

Osušena krv po izgladnjelim zidovima

Rasistički grafiti i zapaljene se crkve ističu

Poruke bijesa i prezira i mržnje i prokletog rata

 

Vidjeh strašno lice svoje vlastite domovine

Vidjeh narod kako se prodaje  za šaćicu govana

I neutješnu glad i žeđ kako množi se sve više

A ja sjedih i šutih, promatrajući kako sve postepeno propada

 

Sada više nisu ostale ni suhe riječi

U ovom kraljevstvu boli, kraljevstvu propalome

Ljudska srca ostati će samo zrnca zaborava i

Sunce nam se smije, jer to jedino zaslužili i jesmo

…ali jednom će i zaplakati

zbog te strahote koju mora gledati

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting