Zov dužnosti

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pričam ti satima u tišini noći,

niti jednu riječ ti nisam prozborila,

samo puštam srcu da ti odgovara.

Tvoja ljubav prelijeva se kao u slaboći

mlada ptica koja savila je krila,

a ja samo hvalim te zbog takva dara.

 

Bog se u tebe zaljubio i pati,

anđeli ti prosipaju milost iz visina

dok se moja duša ne može načuditi.

Ne zna kako da na to uzvrati,

ne zna što joj znači ta tvoja blizina,

možda strah ju da će ti nauditi.

 

Ljudi misle da još ništa ne znaš,

a ja vidim da za ljubav ti si velik znalac

jer privlačiš svu tišinu okoline;

sva si srca privukao da se predaš,

tko ti priđe, postaje priznavalac

koji pazi da mu se ta ljubav ne raspline.

 

Ti si odgovornost onom tko te želi,

ti si poziv koji čeka bar u srcu pomak,

ali srca pokraj tebe tek su protepala

dok ti učiš kako ljudsko srce se podijeli.

Kada progovoriš jasno, bit ćeš momak;

znat će da te majka svima njima predala.

 

Pusto tepanje se pretvara u krike,

vidim tvoje tijelo kako ga razapinju;

ljubav tvoja prepušta se, samo prašta.

Nečujno me zoveš da ne slušam urlike,

tepanje se moje odjednom rasplinu:

ja te slijedim da mi srce poslije ne ispašta.

27.11.2015. 06:59

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting