zlatno trunje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

zlatno trunje
iz dana u dan zaborav sijem 
niz rešeto sitno slijeva se mrak
veliki grumen od oka si krijem
ližem sa sita malih ljubavi prah

————————————

 

veza za vjetrove

vezah košulju
za suhu i krtu
nerodilju trulju
perutave kore
krušku u cvatu
vezah vjetru prsa
da se nadiše
boja sa livada
polena bašta
zrna crnog trsa
kućnog ognjišta
na grob da ti ponesem

——————————-

Ako si u prilici da biraš,izmedju zlatnih ,tek izliveni ljestvi i i rdjavog vara nekih od crnoga lIjeva – za plentranje ka zvijezdama Izaberi ove druge! Možda ćeš kraće i mukotrpnije putovati Možda ćeš od silnog propadanja i obogaljiti, ali ćeš krilima mučeničkim na kraju puta, grbava ledja pozlatiti
d.lj.

—————————–

Dok postoji sutra

Rasu’ se sudbina
ko porculanska kiša
Prevrćem krhot’
još vrelu od puta
kroz crne džepove
orbitnog kaputa
Sa obe strane
poznati znaci
Fosili zvijezda
mjeseca kraci
i otisak dubok
djavoljeg prsta

Bazdi po malo
od svih ožiljaka
nema ni sjene
sunčevih zraka
Sahranit su palo
bez krsta znaka

Na koži od dlana
mi novu ispiši
andjelje nade
grijehe mi briši
O plamena sudbo
vazo za cvijeće
zašto ti đavo
duva u svijeće

d,lj,

 

———————————

mladosti u cast

bješe to godina svih godina
prestupna ona tek malo manja 
skriven u žbunu zelenih malina
gladjan i žedjan slatkih sanja

bješe to nebo tek taze otvoreno
rez pupčane vrpce ote se vrisak
pupale zvijezde što ljubih vatreno
rodiše ljubav uz srca nam prasak

bješe tu krušca i slatkoga vina
gozba svih gozbi mašte silina
dodjoše s krilima velikim gosti
na snovima ovim bože oprosti

—————————————

Cijena zaborava

Nikad te neću moliti za nezaborav 
medju slamkama tvoga sjećanja
Čak ni za onu čarobnu noć
kad je iz koljena marširala trava
u rosnom otisku tvoga stopala bosog
Neću te tražiti ni da mi vratiš
sve ono tebi poklonjeno vrijeme
Koliko bi se za to zlatnog satovlja 
i crkvenih zvona trebalo izliti
Koliko sreće po svijetu skupiti
Koliko molitvi da vrati milostivi bog
Koliko zvijezda iz poklonjenog snovlja

——————————-

Olovna knjiga sjecanja

Papir blijedunjav, malo požutjeo
Gužvan teretom sjete i duše piskom 
Koliko je tek tuga taj mlin samljeo
Pomalo nagorio,pržen rakije žiskom
Evo već sutra obećat ću sebi
Izgrapat ću ga iz korica
Iz korijenja rodnog
Iz tuge bodljikavih žica
Zamjenit ću ga bljestavo bijelim
Prije nego ga s nekim podijelim

———————————-

U saćama grudi

Znam da te nemam
Možda te zato imam 
U svom jednosjedu
Čuvam te od ljudi
U grudnome medu
Tamo te čuvaju
Moji grom’i i oluje
Dubinom što kolaju
I stihovljem bruje

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting