Zlatne boje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Zlatne se boje gube
na ogoljenom drveću,
još poneki list na grani
i uzdah u
jesenjem danu,
možda pamtit ću?
Samoća u prohladnim
noćima
miluje umorne oči i
kroz prozor tiho,
do mene će doći.
Ne cvrkuću ptice i
ne miriše ruža
tek ubrana.
Nježno dotaknem
vrhovima prstiju
stare korice
sa slovima zlatnim
što na jesejn sjećaju.
I odmaknem se od prozora
jer je samoća u dušama
neispisana.

10 thoughts on “Zlatne boje

  1. To samo ljeto skida sa sebe svoju raskošnu haljinu i mijenja ju za neko novo ruho, a mi smo uvijek u iščekivanju kako će iznova zablistati na proljeće i donijeti nam vesele boje … ma znaš, dane u bojama 🙂

    Lijepo si opisala sjetu i osjeća se nadolazeća jesen, koja ju u nama možda i nesvjesno potiće.

    Faiza, lijepi pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting