Zlatna pločica

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sam,
na pustim pločnicima,
u koraku
koji zvjezde ponovo je zgazio,
prahom tuge se hranio
i usnuo,
zaspao na boli sjećanja…
Zastao sam na komadiću zlata,
na urezanim riječima,
zamagljenim i nečitkim,
ostavljenim u jadu
i darovanim nebeskim suzama…
Mala pločica u mojoj ruci
note patnje u svom sjaju je davala…
Želio sam biti sam
i u stravi života usamljen ostati…
ali riječi moga pakla
u zjenice su se urezale
i tu malu
zlatnu iluziju dozvale sjećanju…
Bijes me grli i sputava,
i mrzi i voli
i daje riječi kojih se bojim…
Mislio sam da znaš,
da me osjećaš,
da voliš…
Zlatna pločica bila je tvoja
kao i riječi
i snovi
i obećanja…
kao i blato u kojem si me ostavila…

9 thoughts on “Zlatna pločica

  1. Jaki stihovi!Ostave nas u blatu iz kojeg se tesko izvuci(za neke je to zivo blato u koje potpuno potonu).Ah…al’ se znam razalostiti nad nesretnom muskom sudbinom!!!
    Odlicna pjesma Ursuse!
    Pozdrav!

  2. Ubojiti su zadnji stihovi tim više što ih u prethodnima ne naslućujemo. Slutimo samo tugu zbog izgubljene ljubavi. Zlatna pločica asocira na poginulog vojnika, na nešto što se ne može vratiti. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting