zivot ustajalog zraka

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

kad dodjes u trenutke kad ti snovi
ne lice na snove
u godine kad nebo pokrivaju
neke crte iscjeckane sivilom
svjeze navucene
umjetnim oblacima
kad upadnes i zivis
kao zrak izmedju dva zazidana zida
pretvaras se u budj
oko tebe samo praznina
i mrak
kud god se okrenes
doceka te ograda
ozidana finim mramornim ciglama
ledenim na dodir
ukrasena imenima koji vise ne postoje
koji su nekad bili dio tvoga malenog zivota
nema vise utjehe
nema prijatelja
nema covjeka da ti pruzi ruku
suzu da obrise
sve je samo pusta praznina
sve je nista i opet nista

htio bih da napisem
neki spomenar
kao nekad
svima za vjecnost
da probudim u sebi mrtvog lava
koji njemo spava
ali nema vise zraka
nema covjeka
zatvorili nam usta
nema vise pravih rijeci
nema vise niti dobrih tema
ostale su iza kapije mladosti
sa druge strane zida
ostali su mirisi mora
u kosi zapetljan vjetar
zaboravljeni stihovi slobode
i nista
nista vise
u vidjenju vidim krda ljudi
hode kao hipnotisani
svi su krenuli za melodijom carobne frule
samo jos mene ponese u proslost
bolna tisina ustajalog zraka

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting