Život me prođe, majko…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čuješ li vapaj što u sjećanju korača

ispušta smjelo tihe zvuke melankonije

Potisnuta bol sama se budi, počinje da ludi,

usnule ljubavi odavaju se nekim drugim, tuđim svjetovima.


Život me prođe majko, okrene list knjige nove

a koljevka stara na tavanu prašnjavo plače

ljubila je davno nježna ruka moje majke


Gdje li sam sada, tko ljulja moje vrijeme

tko li mi sada pripovjeda bajke, pjeva pjesmuljke?

Duboko urezan njene topline miris, pogled mio, osmjeh vedar

zatočen u mašti se smije, živi i diše


Život me prođe majko, okrene list knjige nove

a ja i dalje čitam sanjive knjige, zaboravljam brige

pjevam pjesmuljke, grlim i ljubim lik svoje majke


Vrijeme mi bježi, neumorno ide, pišem  stihove

vješto mu se krijem, bezbrižno čeznem

zamazana čokoladom, zavezanih kika

prolazim ovim razigranim gradom


Život me prođe majko, okrene list knjige nove

a  ja ozbiljna kao vojnik pred muškarcem stojim

vrludaju mi okice iz njih dječji glas se miče

zagrli me, odvedi , privij čvrsto u meni nada viče


Život me prođe majko,  okrene list neke knjige nove… a ja…

6 thoughts on “Život me prođe, majko…

  1. Drags definitivno tvoja najljepša pjesma do sad,vraća u djetinjstvo i sjećanje na povezanost sa svojojm majkom,njezinu ljubav i nježnost dobijenu,sjetna je ,predivna….svaka čast!!!! <3

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting