ŽIVI MRTVAC

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pjev ptica pozdravlja sivu zoru,dok se misli moje kupaju u nemirnom moru,dok srce priča priču o jednome bolu.Tako samotno se osjećam,dok se svih ljubavi sjećam.Pitam se jesam li jedina kojoj je ova zora tako predivna,tisuću čari ima,u ruke mi sipa mnoštvo rima,da pišem o njoj,pomognem duši napukloj.Tako spretno ona mi odvlači pažnju,da ne osjetim čežnju ovu snažnu,možda i dozove san prije nego započne dan.Prazno je u meni,sva mjesta su slobodna ali ljubav je pogubna,zato više ne volim ja.Srce zarasta polako,nekad vruće a sada mlako,nekad slabo a sada jako,mora biti tako,jer puklo je ko staklo.Još da mogu riješiti sama sa sobom zašto sam stalno očarana tobom,zašto mi šalješ ove tople valove zrakom,zašto činiš me sretnom,ne čini me takvom.Predugo ja već nisam živa,mogla bih reć ,,sudbina je za sve kriva,,al nije ona kriva što ja sam luda bila,srce svoje na dlanu nudila,a bol dobila.Ti se sada polako šuljaš u moje skrivene odaje duše,tamo čuvare sam postavila jer osjećaje zauvijek sam ostavila.Tjelo bez topline,hladnije i od najhladnije zime,bježi iz moje blizine.Ne moraš biti ni prorok ni mudrac da shvatiš,ja sam živi mrtvac…

6 thoughts on “ŽIVI MRTVAC

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting