Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Grad Mariupolj, Ukrajina, veselom grajom djece ispunjen skromni stan, djevojčici jednoj crnokosoj proslavljaju rođendan. Kolač joj ispekla mama šest svjećica na njemu gore, kroz prozor iz daljine smiješi se Azovsko more. Radosni povici: „З Днем Народження!“ poljupci, čestitke, pjesma… Pred njom je godina sedma i mnoga uzbuđenja. Već su joj pričali mama i tata kako će lijepo biti u školi, uz puno novih prijatelja. Skupa će pjevati, ići na izlete crtati, učiti slova, svakoga dana bit će poneka radost nova! Nedjelja, 27.2.2022. s tatom je bila u gradu, u šetnji nesvjesni posve strašnih prijetnji, al' crna ptica već k njima leti iz Moskve, iz jednog mračnog uma, preko ukrajinskih polja i šuma i preko rijeka, dolina, gora da izbljuje smrt na Mariupolj, krvlju djeteta da poprska obalu mirnog Azovskog mora… Zadnje što možda mogla je čuti je kako doktor u nemoćnom bijesu u očajanju proklinje zlo... a zatim pred njenim očima zauvijek sve se zamračilo. Gorjet će tužno na malenom grobu neke druge, drugačije svijeće. Na njenoj tortici rođendanskoj nikada više gorjeti neće jer nikada ni biti neće njezine sedme svijeće…