Žena i gora

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gledao je iz trave kako se vijalice povijaju na povjetarcu.
Ustavljao je u nevjerici hladno strujanje, ispruženim dlanovima.
Dok je gledao kako migaju zvijezde nebom, smršti mu se čelo…
Prevara li je i to nekakva?
Nekakve čini!
Postoji li ovo i je li baš tako lijepo?
Je li sunce što pada iz Dulibe za drugu stranu Bila, dar božji, ili je samo jedna široka crta. Granica između svjetla i
tame.
Jesu li anđeli uopće na nebu? Ima li na zemlji zaista ljudi?

Lagano je suton silazio niz planinu. Mada se čini da nikoga
u njoj nema, uvijek je neki zvuk u zraku.
Ili se ptice oglašavaju u svome skrovištu za noćni počinak,
ili ćuk u daljini zaziva družicu, ili jelen riče iza visokog
Stalka…

Prijevara li je ovo velika? Možda ni ovo sve ne postoji?
Možda je samo apsolutna tišina prisutna.
Možda je ovo svijet u pjesmi, nije stvarnost, takozvana
zbilja…
Prevara li je to, opet neka ucjena njegove duše. Čudan je
noćas zrak na gori…, možda gora i ne postoji,
možda nikada nije postojala, sve je možda varka – planina – i
ota žena.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting