pakao sazdan od dobrote
s nakovnja se života protivi čekiću
kovač gleda nakovanj
zatim čekić i
pita se
rastaliti mi je nakovanj ili čekić u rijeku baciti
uđe stolar i kaže mu nabusito, kao on zna
izvadi čekića drveni dio i rastali oba
i nakovanj i čekić
ali
rastalit ću dobro i zlo prijatelju
što će nam ostati
uđe filozof i otpovrne gledajuć potkove
istina neće bit potkova nit konja potkivanja
jer neće bit nit čekića nit nakovnja
neće biti čavala, a bogami niti cipela, jer neće biti čavala
niti mačeva neće biti za napad,
ali niti štitova za obranu
neće mnogočega bit, al’
ostat će Čovjek
još jednom na priliku svijetu
pogreške ispravit
i tako dalje i tako dalje
sve do druge stranice na kojoj će sudbina iznova
pakao je sazdan od dobrote,
ali je dobrota od čovjeka
ako je ima.
jako, jako dobro….
ja bi još….