Zbunjujuća pjesma

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Psihološki gledano,

cupkanje nogama

pokazuje nervozu.

Uznemirenost li je,

ili samo uzbuđenost?!

Želja da se učini nešto

za što nemamo hrabrosti,

ili nestrpljivost da prođe

ono zbog čega smo tu?!

Pitam se o nečemu.

Čudne se stvari događaju

u posljednje vrijeme.

Tko li će ostati?!

Prepušteni ludoj sudbini,

bježat ćemo i dalje.

Morat ću biti pribrana.

Sjetiti se svega iznova.

Nema smisla pustiti

da bude kako jest.

Živim u stalnoj borbi,

stalnim napetostima.

Ne mogu dopustiti

opuštanje pred situacijom.

Previše toga me plaši.

Ne toliko ljudi,

više situacije i reakcije.

Moje reakcije na njih.

Uvijek se sebe najviše bojim.

Čovjek sam sebe uništava

lakše i učinkovitije

nego bilo tko i bilo što.

Poanta je u tome

da granice postoje.

Da granice ne pređemo.

Svatko ima svoju mjeru

podnosivosti nekih blizina,

baš kao i nekih udaljenosti.

Preblizu nekih vatri

ne samo da se opečemo,

naprosto nas izgaraju.

Najpametnija je opcija

izbjegavati vatrenu stihiju.

Neka svatko pripada

ondje gdje je odlučio.

Onima kojima može i hoće.

Zbunjujuća je pjesma,

kao da ju je carolija pisao.

Nasmiješite se, život je to.

Obećala sam nešto,

ne želim pogaziti riječ.

Pišem koliko smijem,

željna izraziti istinu,

a ostati umjerena.

Na kraju krajeva,

zašto bih bila jasna?!

Ništa mi ionako nije jasno.

Osim nužnosti razumnosti.

Neka vlada njezin porod.

Neka misli istine stoluju

hrabro suprostavljene

željama čovjekovih osjećaja.

Spas je samo i jedino u tome.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting