ZBOGOM, DRAGI JURE

Ovo- ZBOGOM-ne izgovaram.
Urezujem ga mislju u Bol,
u Bol duboku, neizmjernu…
Tvoje je srce stalo; moje se skamenilo.
Ne vjerujem
I da li da osudjujem Stvoritelja?!
Ah, tko sam ja da sudim?
Zaustavila se i Lika, i Cetina , i Kupa
Ne sume slapovi Krke, ni oni na Plitvicama
tuguju… zaluju… pitaju: Mozda i nije istina vec mucan san?
Tuguje Ozalj, Perusic, Split… tuguje Hrvatska…

Jesi li vec zagrlio Olivera, svoga druga, prijatelja
u dobru, u zlu;
Jesu li vec s Tobom, Tvoja Nana i Nano?
O, Jure moj dragi i dobri Jure
zar si bas morao otici tako brzo, tako iznenada….
Nema dugo kako smo dogovarali susret
kada, uskoro, dodjem
Zasto me nisi cekao?
Kako cu suociti “Kucu pod borovima”- bez Tebe,
a mastah ju uciniti Spomen Kucom, zbog Vas…
Znali smo razmjenjivati mislljenja o poeziji, o tvojim bajkovitim skladbama,
o dragim sjecanjima…. Koliko nezaboravnih uspomena!

Zaustavilo se Tvoje srce i -vrijeme.
I Rijeka bez povratka je zuauvijek prestala teci…
USAHLA JE
pa tuguje, pa goneta, pa cvili: Otisao je Jure, taj njezni i dobri carobnjak,
djecjeg, plemenitog srca…

Zbogom, dragi JURE
Falit ces nam svima, mnogo faliti – uvijek i zauvijek.

Tvoja tuzna sugradjanka Nina

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting