uspomene ne postoje,
ni djela ni riječi,
ni tragovi dodira na bijeloj puti.
neću ti prići,
ostat ću u daljini,
tek dovoljno blizu da vidim
kako ti se usne miču.
a kad zaboravim oblik tvojih usana
oborim glavu da nikog drugog ne gledam
zbog tebe postat ću sve što želim ja
napušten vrt u kojem spavaš sam
pokreti ne govore
ni djela ni riječi
tek tuga što sjaji se na blijedoj puti
neću ti prići,
ostat ću zauvijek ja
tek samo trag na licu tvome
dok ti se usne miču
a kad otvoriš oči i vidiš da si sam
pružiš mi ruku i kažeš vodi nas
u napušten vrt u kojem spava san
zbog tebe postat ću sve što želim ja