Zavjet zviježđima

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tvoje ruke su kao pištolj na meni. Hajde, povuci taj okidač, kukavice! Ubij me! Polako….
Prođi tim prstima. Ostavi trag. I nek se računa ovaj put.
Skini to rublje s mene. I ne štedi se.
Zapetljaj prste u bijelu čipku. Nek se čuje zvuk paranja pod nasilnim pokretima. Nek padne u komadićima na pod ostavljajući me izloženu pred tobom.
Što čekaš? Pogledaj me tim krvavim očima! Ko da sam komad mesa. Pognut ću glavu, ne brini. Dat ću tom ubojici u tebi još jedan val poticaja.
Zadrhtat ću. Ne, nije mi zima. Hvala na brzi. Ostavi prozor.
Zareži na mene. Pusti da ti se iz grla otme taj prijeteći zvuk. Pusti tog vuka na površinu.
Još stojiš? Zašto? Što čekaš? Nije li ti prizor mene kako strepim među tom bijelom čipkom i pokidanim biserima privlačan?
Izdajnička bedra su mokra. To je ono što trebaš? Hajde, eto ti poticaj! Uzmi taj remen. Znam da želiš. I napravi to. I nek se računa ovaj put… Trebam tu bol! Vrištim za njom!
Tako treba! Jače! Ostavi tragove! Natjeraj me da brojim.
Jedan. Dva. Tri….
Zanemari suze. Ne, nemoj stati. Treba ti ovo. Koliko i meni.
Četiri. Pet. Šest…
Koljena mi drhte. Oči ti čudno sjaje. Opet si u onom ludilu kad te kontrolira bijes.
U redu, spustit ću glavu.
Sedam. Osam. Devet….
Gotovo da bih preklinjala da staneš.
Deset.
Na koljenima sam. Teško dišem.
Stojiš iznad mene pokušavajući doći do daha. Ubojice! Ubio si svaku moju potrebu za bilo kim drugim.
Jedanaest. Dvanaest. Trinaest….
Mrzim te! stani! Probudit ćeš demone. S njima se ne znaš nositi. Nisi ih još upoznao.
Makni se! Pusti me! Zar je ovo bilo izrečeno na glas!?
Oprosti…. A sad idem. Ne gledaj me tako. Pusti me da ti vratim ono što je tvoje. I odem. Makni se. I ne, zadrži riječi. Nemaju smisla.
Nije ovo do tebe. Ne dragi. Pssst. Ne ispričavaj se. Ti demoni su kad tad morali vani.
A sad me pusti. Moram se naći s njima. Dugo se nismo sreli.
Ne briši mi suze. Ostani. Ne idi zamnom. Vratit ću se. Obećavam.
Čuvaj mi se.
Oh, to…. Ma ta će se krv brzo sprati s bijele košulje. Ne brini. Ovo je ništa naspram onog unutra.
Hej, nemoj. Zatvori oči. Bit će gotovo za tren. Kao da i nikad nisam ni bila tu. Jer dosta je ubijanja. Vidiš da jedva stojimo.
Ali ovo smo ti i ja. Sjećaš se? Ne piše to baš nigdje. To znamo ti i ja. Nema isprekidane crte s potpisima.
Ali zavjet je zavjet. Dan pred Orionom. I Velikim Medvjedom. Zviježđa su nam svjedoci.
Papir. bilo bi lakše da je na njemu. Njega iskidaš. Pocijepaš u komadiće.
Ali što ćeš sa zvijezdama!?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting