Zarobljena

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]


Bila sam sjena tvojih koraka.

Osjećaj kojeg si nosio zarobljenog

u pločici oko vrata.

Bila sam samo tvoje posebno.

Bajke. Lavina nestvarnih riječi tekla je

preko tvojih usana.

A nisi ni shvaćao što govoriš.

Tvoje ruke poznaju putanje mog nesavršenog tijela,

a tako slabo znaš putove mojih misli.

Usnama sam prelazila preko tvojih rubova,

vjerovala i voljela.

Svaki moj otkucaj pripadao je tebi.

I poljupci i suze i smjeh.

Ne želim vjerovati da si uvijek mislio na nju.

Jesam li te barem na trenutak mogla nazvati svojim?

Jesi li me barem volio u tragovima?

Odjeci tvojih riječi sada mi govore da me još

nisu preboljele.

Nakon svega,pitam se , kako se usuđuješ… ?

3 thoughts on “Zarobljena

  1. Hoćemo li ikada znati istinu…i postoji li jednostavna istina uopće…
    Jako lijepi stihovi…koliko god optužujući i bolni…dojmljivi su.
    Riley…pozdrav ostavljam:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting