Ja do tebe put ne mogu da nađem,
Žar ptico
Putujem vremenom od prve misli
Na te
Prve iskre u tami
Tražim ti gnijezdo u šumi stasitih borova
U grudima starih vrba niz rijeku
U suton se nadam bljesku tvojih krila
Iza crnih obronaka visova u daljini
Jesen je ovdje i padaju ledene kiše
Na purpur pod nogama
Vraćam se umorna zatvorenih očiju
Do praga moga izbjeglištva
U tananoj nadi
Da ću
Kad ih otvorim pred kapijom
Tvoj lik da ugledam svijetli
Stoput izsanjan
Nikad viđen
U vjetar šapćem starih beduina molitvu
Za jedno pero s tvojih krila,
Žar ptico
U naručje da mi padne
I
Obasja svijet moj
Zauvijek