Zajedno u snu

Trenuci tišine, svjetla prigušena,
u toplini tmine poznata je sjena,
obris lica tvoga, oči su već snene, 
od pogleda moga skoro sakrivene.
I dok toneš tako na mirnome putu,
osmijeh lebdi lako, na usnama u kutu,
svilenkaste lasi na plahtama se pruže,  
noć nam svjetla gasi, da sanjamo duže.
Dijele li nas snovi ili samo tama, 
kamo srce plovi kada idem sama,
dodir kradem samo, lagani i čisti,
da kad dođem tamo, snovi su nam isti
Al još te malo gledam jer hitra su jutra,
da osjećaj ne predam što uzima mi sutra,
pomaknem se tebi da osjetim još više,
šapatom na sebi kako ljubav diše.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting