ZAGREB NAM JE VJECAN

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Tko li ne pozna jedan divan Grad
Na obalama rijeke siroke, plave
Na obroncima pitome, zelene gore,
O kojem to Gradu ja ti zborim sad,
Pogadjas, pogadjas to ZAGREB je grad.

Na obalama Save uvijek ljepsi, veci
O daj da ti pricam o bezmjernoj sreci,
Koliko Zagrab volim ponovo shvatim
kada mu se izdaleka vratim.

Podno Medvednice krili se Grad drevni,
Tko li ne pozna Zagreba moc i snagu
kojima nas k sebi iznova privlaci i zove?
Svaka je kuca povijesni arhiv na Gricu
Na Kaptolu svaka izbica ima svoju pricu.
Senou susreces opet kod Kamenitih vrata
Nasmijesi se i sapne: Nema vise Krupiceva Zlata…

Sav ozaren i sjetan vec si kod Arkada
Stizes u posjet Hramu voljenoga Grada.
Bas tu, gdje pocivaju mnogi dragi,
Zagrebu zelim prosaptati priznanje:
Kroz tragedije, s tobom smo Grade–jaci,
Ljepota i posebnost tvoja, mnogo, mnogo nam znaci…

Mirogoj i danas u tisini sniva, uzvisen i svecan…
Klanjam se Tinu, Krlezi… i svima… svima…
Ponosna i radosna im sapcem–
ZAGREB NAM JE NEUNISTIV I VJECAN!

“Rijeka bez povratka”
u Zagrebu, 1.1.024.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting