Zadnja stanica

Ne smijem zakasniti na ovaj vlak!
Nakon tog više nema idućega.
Bio bi to preveliki gubitak,
Puno predugo već čekam na njega
Proklete greške me ovdje dovele
Svu mi nadu zauvijek uzele.

Imao sam prilika, i previše.
Da mi je bar to vrijeme ukrasti!
Ali nemoguće, prošlost se briše.
Kasno je za pokazivanje strasti,
Dok je trebalo nisam znao kako,
Mislio sam, ima vremena, polako.

Stanica il’ dvije, neće još dugo,
Sati otkucavaju, bliži se čas,
Bolje je misliti na nešto drugo.
Nebo je prepuno zvijezda noćas.
Hoću li ja završiti tamo gore,
Hoći li ja ući u Božje dvore?

Što ako nema pakla niti raja?
Samo jedna igra, jedini nivo.
Onda sam valjda došao do kraja
Tiho, odmjereno, nenametljivo.
Zašto nikad nisam bio glasniji?
Sam sebi nisam sasvim najjasniji.

Tračnice sviraju nježni vibrato.
Zvuk trube poremeti harmoniju,
Al’ dobro, nije važno, ništa zato,
Samo da mi skrati tu agoniju.
Prošlost nijema, budućnost slijepa.
O, Bože, kako bila je lije-.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting