Za zaborav

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Možda se jednoga dana probudim starija, umornija, bez oružja. Možda me pokupi na nekom uglu neki ples zaborava. Možda konačno naučim plesati sve one valcere bez muzike. Možda, možda, možda. Ako zaboravim, nemoj ti. Neka te nostalgija nanese na put tajni, tamo gdje nam je suđeno da stanujemo. Izuzev onih par, ma šta par, tuce ludih spletova gdje smo se gubili i ronili bez daha, javno. Ne želim vjerovati, a i ne mogu, da naša priča može ostati neispričana. Ona pulsira, kida, lomi, raste brzinom djeteta. Centimetar po centimetar. Trebao si mi jasno nacrtati prostor da znam koliko smo sputani i ograničeni. Ili sam trebala ja. Sve što je čovjeku teško da prizna, sve što mu leži na duši, na kraju stane u par kratkih rečenica. Ne mogu ih proširiti, sretne su, bolno je. Ako naiđeš, ako svratiš, ako te pošalje, ostavljam ti ove bore u amanet. Nekako znam da hoćeš.

 

P.S. Ovo nije tuga.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting