X

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

jaspis, zvečan okrilje guši
obla brda sva u zlatu suhu
parfem divljeg maka je u duši
sva jedra slika u oku i uhu.
pršti nektar iz izvora slatkih
gori udol u kristalnom ruhu
staklen potok po perlama glatkim
maglu, trčeć’ stvori mirnu, gluhu.
podno gustog zagrljaja šume
kamen-kralju što načini vijenac
zavalja se stranom jedan grumen
uz topot kratak, sakri se u zdenac.
rahla zemlja obukla je zrake
plamen-smilje okiti joj lice
oči njene titrajuće mlake
duplje njene tvrde kamenice.
hrastovi ko bića drevna
šire grane mirisnoga stijega
šum je njihov pripovjetka gnjevna
juriš gromki, odzvanja sa brijega.
na ruci jednog stvora pradavnoga
motreć’ tiho zaigrano selo
vjetar njiše k’o izdata boga
na konopcu moje mrtvo tijelo.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting