Vrata

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Nisu sve suze iste
dok po tamnoj noći razbacuju sjetu,
nisu ni jecaji
koji stružu dušu po dolinama
zgažene trave.
Prozori su ostali sljepljeni
od držanja ruku,
od slinavog pogleda utonulog u nešto,
nekoga…u svakoga.
Zašto sam bacio ključeve
okovanih vrata;
imao sam put…
zašto nisam pogledao što je
s druge strane…
uspio bih.
Koga sam mislio ostaviti,
povrijediti,
slomiti,
poljubiti na rastanku –
osim sebe…
Vrata su zaključana,
u svojim sam zidovima,
stišću me misli
a mogao sam više…
samo da sam
slušao…

7 thoughts on “Vrata

  1. “a mogao sam više…
    samo da sam
    slušao…” Da sam slušao srce. A srce ne slušamo. Nalazimo tisuće razloga da ga ušutkamo, obzirni smo prema svima osim sami prema sebi i sve to znamo, a opet se zaključavamo, dižemo zidove i opet bismo tako. A onda nas stišću misli koje možemo izreći samo stihom.Prekrasna pjesma majore. Pusa i veliki pozdrav!

    1. Ponekad,ne znam što bih odgovorio;nekad sam sputan,jer moram,a većinom,ne znam što da napišem!Jedno znam-zahvalan sam na svakom komentaru!Pusa i zagrljaj za tebe!

  2. Ursus, dobro jutro 🙂
    Kažu da je bolje pogriješiti, no propustiti …

    Dobro si dočarao sjetu.
    Izdvojeni dio mi se posebno sviđa :

    Vrata su zaključana,
    u svojim sam zidovima,
    stišću me misli

    Pozdrav !

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting