Volim one sate
koje otmemo danu
i pretvorimo u dva,
kad tvoja sam sva,
a ti moj cio,
kada nismo dio…
Kad odmaknemo temi,
sumnji i dilemi
da l’ trebali smo
baš sada se sresti,
na pustoj cesti
i ovako se zaplesti.
Volim kada ne znam
kojim putem hodim,
dok tvojim morem brodim;
kad kompasi polude
i tebe mi ponude
usnama k’o put.
Kada ne znam
gdje moj je kraj,
a tvoj početak,
kada tražim
produžetak
lude igre puti.
Kad nadostavljamo se
kao jedna nit,
ne preskačući bit
i kad ne pravimo
od ljubavi
mit.
Veoma hvala Sibila, veoma je lepo, veoma je za 5 ~~~ Pozdrav ~~~
Hvala Darko 🙂
divna…., baš onak…divna! Ne pronalazim bolju rijec.
Lp
Riječ ti je sasvim dovoljna da me razveseli.
Hvala @freelove 🙂
Jednostavno izvrsno i svježe sa lucidnim rimama u zadnjoj strofi.
Super sibi 5+ čisti 🙂
lp
Hvala ti Pjer!
lp i tebi 🙂
Vrckava pjesma, dobre su rime, naizgled jednostavne, ali takav je i naslov 🙂
Sviđa mi se. Pozz
Hvala @dust na čitanju 🙂