Vjetru

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Uzmi pepeo moje duše,
da u tvom krilu se odmori,
kad svi se snovi sruše,
kad zadnja nada izgori.

Ponesi ga u modre visine,
nek’ duša s tobom poleti,
uz zvuke stare mandoline,
u krošnju lipe nas zapleti.

Rastresi moju zadnju misao
po zlatnim poljima žita,
gdje je nemir stihove pisao,
gdje su moja gnijezda svita.

Na vrhu bijele planine
srušene snove mi zaledi
i kad zadnje zlo ugine,
toplim dahom ih odledi.

5 thoughts on “Vjetru

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting