Vjesnici sunca

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ako se spotakneš o čudan mali cvijet
k’o o kamen, a zakrpe život isplete
od zelene i plave, sam snužden prođeš
izgrebanih dlanova, koljena i lakta
zasukanih zakrpanih smiješnih rukava,

Pogledaj mali cvijet, pronaći ćeš lijek
svojoj boli – plava u oku iskrama se roji
obrubi je vjera, zelena od samog meda;
traži do sedmog neba što srcu i duši treba,
kamen i kruh spojit će razdvojena tijela –

Jedno vidiš jasno, drugo ne spoznaj kasno;
misli radilice zuje – k’o betili zrakom jure
spoznaj samo; putom se iskralo Božansko
svjetlost gledaj jasno, vjesnici sunca žmire
ti još drijemaš – sjaj utkan u svijet ne umire

Pusti oblačne dane, prođi s dugine strane
potrči k’o lane – podigni krila nek’ svane
taština je skliska staza – ljubav srcu služi
punih saća – slad klizi niz koru hrasta, godovi
u tijelu rasta, krošnja korijenu se ne hvasta

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting