Vjesala

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Preko puta mene si sjela
kao tamna sjena onoga sto ne volim da me prati
i protezes pogled prema meni
sanjivim ocima
zelenim bojama
slutis ono sto ja mislim.

Zasto jednostavno nisi otisla?
Znas da prema tebi prijezir veci bio nebi.
Zasto si izabrala ostanak u sjenama neslaganja
prokletim ostavstinama davno umrlih dusa
nesretnih parova
tuznih stihova?

Zasjala bi svjetla u mraku
osvjetlila ono sto sjedi sa nama
ali nama oci zatvorene bi ostale
tresemo se od pomisli da smo zajedno
i jos vise od cinjenice da si izabrala produzenje agonije.

Ja sam davno odlucio
da putujem putem koji ti izaberes
da svoje misljenje necu imati
da se predajem tebi
svakom stanicom svoga bica.

Onda
onda si mekrilima leptira izdigla sa tla
postavila omcu od svile oko vrata
i sklonila zlatnu stolicu ispod nogu
ja od tebe ne bjezim… nikada.

****

Vidim ispod sebe jezero
oko njega planine koje se pomicu
kao da sve lebdi
iznad mene svileno se platno vijori
platno boje tvoga sala.

Svila pravi obrise
prvo nerazumljivi
zatim jasniji
tvoje se lice zari na zraku
oko tvoga vrata sal se vijori.

4 thoughts on “Vjesala

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting