Vječno proljeće

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stablima k nebu strše ruke
lišća im sunce grije
čuti ćeš šumom bez po muke
kako se stablo smije

I kako pjeva čuti ćeš moći
tužne ćeš vidjet mu kvrgave oči
i kako plače kada ga sijeku
da bi od njega pravili teku

Šuma je zbor cijeli od stabala
i kada šušte lišća joj mala
orkestrom zelenog šuštavog granja
to šuma vječno proljeće sanja


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting