Višak…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Višak si i dok svojom skupom novom olovkom po komadu papira pišeš i šaraš, oslobađajući se nakupljenoga bijesa.

Sve ove stranice kada slovima popuniš, bjeline kada ne bude, samo sivi tragovi, višak ćeš i tada biti. I kada pročitaš što si napisao, biti ćeš samo višak.

Dok u mračnoj sobi sa slušalicama na ušima sjediš i pokušavaš nešto na papir staviti, ti si višak.

Kosu svoju dok raščešljavaš, pred ogromnim zlatnim zrcalom, promatrajući svoj lažni odraz, višak si.

Kada napokon prestaneš o ovome postojanju razmišljati, kada se oslobodiš prošlosti i budućnosti, kada prestaneš sebe stalno kuditi. Dok ležeći na krevetu gledajući u strop o tome glavu razbijaš, režući žiletom po tankoj koži, opet kako si višak se uloviš da razmišljaš.

Paranoični si nabildani višak i to ćeš do njegovog kraja ostati.

2 thoughts on “Višak…

  1. Otuđenost je teška stvar ali nikad nitko nije višak. Uvijek se nađe netko kome si baš ti i takav nedostajao da mu popuniš prazninu. Samo treba tražiti… živjeti život. I ne samo ovaj virtualni. Pozdrav! 😉

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting