Vidiš li me ikada. Pitam se vidiš li me ikada.
Neprozirnu pored rijeke, nestrpljivu ispod plahte, izgužvanu iza zavjese, nesmirenu ispod stola.
Vidiš li me ikada. Samu u pustinji sa zrncima pijeska u ustima. Borbenu. Tihu. Istrošenu.
Iz ormara čujem kaput koji se nosi samo u zimi. Grebe po vratima.
Čeka tvoje dolaske i odlaske. Vlak. Još jedan vlak s kartom za natrag.
Vidiš li me ikada bez mučnine u grlu.
U snijegu.
Na peronu.
U kaputu.
Voljenu.