Veliko kao kuća

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dugo je bilo frustrirajuće

da me čovjek koga sam voljela

doživljavao kao osobu

koja osuđuje druge.

Istina, nije mi lako gledati

što jedni drugima i sebi

ljudi rade odlučujući se

činiti raznorazne grijehe,

ali nikad nisam smatrala

niti ću ikad smatrati

da imam pravo suditi.

I možda nisam u pravu

što mislim neke stvari

o nekim ljudima,

ali na kraju krajeva,

i ja sam ljudsko biće.

Ne mogu pobjeći od misli

u svojoj glavi,

niti osjećaja u svom srcu.

A grijesi me tuđi ne zanimaju.

Samo bih voljela da ljudi

budu potpuno svjesni svega

i čine odluke u životu

potpuno osviješteni

što to donosi njima,

što drugim ljudima,

a što svijetu.

I žalosna sam što neki

možda misle da sam osudila

njih i njihov život,

jer mrziti grijeh ne znači

ne voljeti osobu koja ga čini

ili je odbaciti,

možda čak mrziti.

Naposlijetku, samo Bog zna

koliki je čiji grijeh,

a mi živimo svoje živote

najbolje što znamo i možemo.

Da bar ljudi oko mene

mogu razumjeti ovo.

Da bar svatko koga znam

i svatko do koga mi je stalo

vidi što mi je u srcu,

i da je ono uistinu veliko,

i ne zna mrziti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting