Vatrena stihija

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Duša je opustošena besmislenim borbama
tamne sjene prolaze kroz mene
Potopljen brod sam u svojim snovima
koji u svom ponosu trune

Mjesečina se odbija
od površinu moje kože
Patnja
kao vatrena stihija
moje je sumnje lože
Prašina u mojim rukama
sagoreno je sjećanje
uspomene gore u mukama
okružuje ih ukleto znamenje
prečvrsto sam vezana crnim slutnjama
moje nade su slomljene
Ustajem još jednom
gazim slomljeno staklo sudbine
zovem to milosti svojom
skupiti ću opet sve što od mene ostane

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting